preskoči na sadržaj

Graditeljska tehnička škola Zagreb

Login
Tražilica
Smjerovi

Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
Kalendar
« Lipanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
Brojač posjeta
Ispis statistike od 21. 8. 2012.

Ukupno: 285407
Ovaj mjesec: 3507
Ovaj tjedan: 591
Danas: 4
Kutak izvrsnosti

Nosive konstrukcije i kreativne radionice

Izloženi svi programi i neke pisane provjere najboljih učenika 4. razreda iz predmeta Nosive konstrukcije 1.- 4. razred te radovi s raznih kreativnih radionica i GOO projekata u kojima su isti učenici sudjelovali kroz protekle četiri godine.

Svi programi su izrađeni isključivo na nastavi u olovci i bez grešaka. Učenik Patrick Vrančić je svoje izvrsno izrađene programe u olovci na nastavi samoinicijativno precrtao u AC-u.

Nosive konstrukcije predavala kroz četiri godine Mara Korać, dipl. ing. građ. a također i organizirala nekoliko GOO projekata.

Učenici: Sonja Topolko, 4.a i  Patrick Vrančić, 4.b.

Autorica: Mara Korać, dipl. ing. građ.

 

 

Animirani film Čokolada za anđela

Učenica Melita Sandrin je povodom Dana škole, kojem je tema bila ovisnost, napravila animirani film 'Čokolada za anđela'. Melita je inspiraciju dobila iz književnog djela djelom 'Iz velegradskog podzemlja' koje obrađuje problem alkoholizma i ovisnosti. Cilj filma je približiti mladima problematiku konzumiranja alkohola koje lako može prerasti u alkoholizam.

Link za animirani film Čokolada za anđela.

Priloženi dokumenti:
Cokolada za andela.mp4

Josip Fabijanac

Pogledajte objavljeni članak o Josipu na ovom linku

Ivan Tahlin 2. b

Pročitajte o talentu i ambicijama našeg učenika Ivana Tahlina iz 2.b razreda u preslici iz časopisa "ZAPREŠIĆKI SPIGL"

Link:

Ivan Tahlin 2b

Glasaj sad 16+

Članovi Udruge srednjoškolaca Hrvatske koji su pokrenuli edukacijski program „Glasaj sad 16+“ na kojem su sudjelovale naše učenice Petra Popović, Sara Andonoski i Ilijana Reškovac iz 2.d razreda. Glavni cilj programa je srednjoškolcima i mladima objasniti kolika je važnost izbora, političkog djelovanja i informiranja o politici.

Ivan Vrban, kadetski prvak Hrvatske

Zovem se Ivan Vrban, 2.D iz naše Škole. Karatist sam i to uspješan. Kadetski sam prvak hrvatske u kategoriji do 70 kg. Kao prvak Hrvatske bio sam na prvenstvu Europe u Švicarskoj u Zurichu od 6. do 8. veljače 2015. Nisam uspio uzeti medaljicu, ali smo se dobro zabavili i družili s Europljanima.

Pogledajte video s natjecanja

Hodočašće mladih u Torino

 

Naši učnici Luka Martinović i Ivan Turkalj iz 2.b te Tomislav Turkalj iz 4.e zajedno sa svojom župom otišli su na hodočašće u Torino. Tom prilikom posjetili su Sveto platno te za nas pripremili kratki film.

Klikom na link možete vidjeti film:

SVETO PLATNO

Lidrano 2014.

Budućnost

Budućnost. Sve što jesam, sve što želim, sve što radim, nekad je bila želja u prošlosti koja je sanjala o budućnosti, onoj sadašnjoj budućnosti, koju živim i koju baš u trenutku da je uhvatim, tjeram sve dalje u budućnost, što je razlog zašto se smanjuje i postaje skučenija, manje ambicioznija, izgorenija i slabija. Nije to zato jer sam je jako želio i sanjao je, nego što sam trčao na pijedestal svojih čežnja za ispunjenjem ambicija i spotaknuo se o prošlost i sadašnjost koje su također željele proživjeti potrebno vrijeme sa mnom da bih ono što zaista volim radio kako zaista trebam. Gdje sam danas?! Evo me zarobljenog u sadašnjosti gdje se odvija rat između ova dva vremena, moje prošlosti i budućnosti, koje inače žive u apstraktnoj koliziji, ali samo ako je svaka imala vrijeme odvojeno za sebe. Danas živim sadašnjost u budućnosti svoje prošlosti te mi ni jedno vrijeme ne dopušta da se izmigoljim i krenem putem svoje slave te odvojim; san od jave, svjesno od nesvjesnog, apsolutno od relativnog. Kamo idem? Ne mučim se toliko pitanjem idem li pravo i dobro, već idem li uopće. Stojim li, trčim li, ili melankolično šećem jednostavnim hodom, u čežnji da zatomim duševno i ostvarim racionalno,  zbog kompleksa spoznanja da mogu pogriješiti i otići krivim putem te ne prepoznati  prilike koje prolaze pored mene, a određuju moju sudbinu. Idući putem koji je ispred mene, ne gledajući putokaze, ne slušajući unutarnji zov svrhe mog rođenja, ipak sam spoznao da sam i dalje na pravom putu, iako put ne postoji dok ga ne ispiše sudbina u knjigu života tintom mojih snova i želja, da ostvarim nešto što me kopka, nešto što nije, a jest, nešto što lovim, a bježi, i upravo na granici apstraktnog, a ipak realnog, prisutnog, te čeka mene da ga ostvarim i ponesem na životni cilj gdje ću ga postaviti kao ponos i diku sebi i svojoj obitelji, bez obzira kako to netko prihvaćao.

Imao sam nametnuto uvriježeno mišljenje kolektiva oko sebe koji vodi prema stereotipu i ispunjava norme koje okolina traži od mene. Gdje sam tu ja?! Živim li ja svoj život? Ne uspinjem se da budem isti, niti da budem različit, upravo se po tome razlikujem od drugih, jer svi drugi tražeći raznolikost i apsolutno drukčiji bitak, s ciljem da se razlikuju od drugih, nalaze baš one karakteristike s kojim upadaju u opasni vrtlog zajedničke  banalnosti, suprotne od onog što su tražili. Ljudske namjere relativiziranja apsolutnog u banalno radi lakše interpretacije, previše nas skreću s pravog puta i sve važno, u suvremenim, naizgled sveznadarskim traktatima o neograničenom i vječnom, postaje trivijalno, neobjašnjeno, te cijela studija, iako nerelevantna, politiziranjem i pranjem ljudskih mozgova, ipak opstaje u društvu i stvara novi poredak, poredak koji ne zna smisao, razlog i bitak, skup u kojem pojedinci ne poznaju sebe nego zajednicu, a konačno, svijet bez vjere i smisla što poriče bilo kakav sretan i ispunjen život. To je putovanje koje ponajviše ovisi o načinu kretanja po putu kojim nas vodi, a dok mi skrećemo, lijevo, desno, mjenjaju se naši nazori, želje, snovi i prioriteti. Mali ljudi, ili po Dostojevski, „obični“, imali su prioritete u životu koje su morali ostvariti zbog drugih, tj. zbog mentaliteta i duha vremena u kojem su odgojeni i odrasli, dok veliki ljudi, ljudi spremni za istraživanje života, i tražeći uzvišeni, apsolutni smisao svega, izlazeći iz Platonove pećine, nisu nimalo zaostali od Hesseovog Hallera koji tražeći smisao svog života, iako u nekim trenutcima gubeći sebe, nalazi upravo one načine i vrijednosti koji su ga digli do vrhunca doživljaja života koji mu omogućuje da nadživi svoj zemaljski život i sretan-spreman, egzaltiran prelazi u drugi i vječni dio svog života s najvažnijom diplomom s ovoga svijeta – bio je sretan.

            Budućnost. Dostižna, spora, brza, željena... Ona je tu. Ona lovi nas, a ne mi nju. Na nama je da živimo sadašnjost, da radimo što volimo, imamo obitelj, snagu morala i želje da dopuštamo sebi snove koji ne ovise o drugima te ono najvažnije – da budemo sretni. Budućnost. Sadašnjost. Prošlost. Sve su pored nas cijelo vrijeme, jer vrijeme nije određeno, određujemo ga mi tako što napredujemo i radimo što volimo onako kako želimo tražeći pravi razlog našeg rođenja i poslanja na ovaj svijet pun otvorenih mogućnosti, veliki labirint koji ima mnogo vrata, a što je iza njih, znamo samo mi, jer: tko traži – naći će, tko želi – dobit će, a tko živi – spoznaje da je samo jedan život koji traje vječno, a put vječnosti našeg života zajednički prelazimo mi i naši najdraži.

David Pranjić 4.e

 

"Za Štulhofera s ljubavlju, 4.c"

 

 

Kućni ljubimac Sparki na satu etike

 

Etičar Luka Ćosić iz 4.d razreda doveo nam je u posjetu svog ljubimca –  Sparkija. To je vrsta guštera bradata agama koji živi na području Australije i spada među omiljene guštere kućne ljubimce. Dobroćudan je i strpljiv, a hrani se voćem povrćem i kukcima. Posebno voli maslačak.

 

Zagrebački vremeplov

Zagrebački vremeplov je naziv za niz događaja  koje Turistička zajednica grada Zagreba organizira na zagrebačkim ulicama i trgovima, pa tako od početka proljeća pa sve do jeseni možete upoznati Mariju Jurić Zagorku koja će rado s vama popričati od stvarima koje se događaju u Zagrebu. Manda i ban će vam ispričat priču o tome kako je Zagreb dobio ime, možda usput čujete Sidoniju Erdody Rubido kako pjeva hrvatske budnice. Do vas može doći i kolporter koji će s vama podijeliti poneki sočan trač. Ako želite čuti nesretnu ljubavnu priču između plemića i građanke posjetite Kamenita vrata. Tamo će te sresti Doru i mene kako dijelimo našu priču s turistima. Dora Krupićeva je čuvarica ključeva grada Zagreba, ona će vam ih pokazati i upozoriti vas da se grad zaključava u sumrak i ako ne uđete, ostat ćete spavati ispred zidina. Pavle Gregorijanec je plemić s Medvedgrada i zaljubljen je u Doru, njihova ljubav je zabranjena. Priča je nesretna jer Dora umire pošto ju je otrovao gradski brijač Grga Čokolin, a Pavle umire u borbi protiv Turaka. Pozivam vas da uskočite u vremeplov i otputujete s likovima iz prošlosti u neka prošla možda i ljepša vremena.

Giorgi Gogoladze 3.b

Osvrt Antonia Adžić-Kapitanovića na natjecanje iz nosivih konstrukcija

Učenik 4.a razreda, Antonio Adžić Kapitanović, nakon osvojenog prvog mjesta na školskom natjecanju iz nosivih konstrukcija, odlaskom u Split na državno natjecanje osvaja pohvalno 9. mjesto uz pomoć mentora profesora Borisa Behaima.

  • Osvojena prva tri mjesta na državnom natjecanju su značila direktan upis na Građevinski fakultet,  je li to bio jedan od razloga što si pristupio natjecanju?

Nisam to imao na umu kad sam pristupio natjecanju, jer sam oduvijek htio upisati Arhitektonski fakultet, ali da sam se uspio plasirati među prva tri mjesta, naravno da bi mi dobro došlo.

  • Isprva nisi imao veliku želju sudjelovati na školskom natjecanju te si uz mali nagovor profesora ipak pristao i osvojio prvo mjesto, je li te pobjeda iznenadila?

Isprva nisam htio sudjelovati samo iz jednog razloga  - bojao sam se da će mi utjecati na obveze u školi, ali prevario sam se. I zato zahvaljujem prof. Korać na nagovaranju da sudjelujem na školskom natjecanju, jer da nije, ne bih uopće bio u Splitu. Pobjeda me jako iznenadila jer sam mislio da nisam baš dobro napisao ispit, no očito je bilo da su ostali napisali nešto lošije. Tako da je pobjeda na školskom natjecanju bila zapravo splet mojeg znanja, ali i sreće.

  • Jesu li ti pripreme za državno natjecanje oduzele mnogo vremena, s obzirom na ostale obaveze u školi?

Pripremao sam se tijekom proljetnih praznika na primjerima zadataka iz prošlih natjecanja koje mi je dao prof. Behaim. Tri puta sam bio u školi kod profesora Behaima, i to jednom tijekom praznika i dva puta nakon praznika. Iako sam mislio da će mi pripreme oduzeti puno vremena, nisu. Dapače, pomogle su mi da bolje shvatim regularno gradivo koje učimo i koje smo učili u školi. Zato posebno zahvaljujem profesoru Behaimu na vremenu koje mi je posvetio.

  • Jesi li zadovoljan osvojenim plasmanom na državnom natjecanju?

S obzirom na bodove koje sam zaradio na natjecanju (57 od mogućih 80 bodova), vrlo sam zadovoljan svojim plasmanom. Jednostavno je bilo boljih od mene i zato ovim putem čestitam dobitnicima medalja. Naravno da bih volio da sam i ja bio jedan od onih koji su donijeli medalje natrag u Zagreb, no zadovoljan sam i ovime. Hvala Bogu, Luka i Mihel su obranili čast naše škole na čemu im čestitam.

Za kraj bih želio zahvaliti svim profesorima, ali i kolegama, na strpljenju sa mnom u ove četiri godine. Četiri godine koje će mi ostati u lijepom sjećanju, ne samo po društvu koje sam upoznao i profesorima, nego i po znanju koje sam stekao i koje će mi biti od velike važnosti u daljnjem školovanju. Nadam se da ću se s nekim kolegama nastaviti družiti i na fakultetu, te svima želim mnogo sreće na maturi i da upišu željeni faks.

Antonio, zahvaljujem ti se na ljubaznosti, još jednom čestitam na postignutom uspjehu i, također i tebi, želim da nastaviš svoj put obrazovanja u onom smjeru kojem želiš.

Nives Dabić 4.a

I mi imamo Vedrana

Na vremenskoj prognozi najavljuju OPET kišu. Imali smo "bijeli Uskrs" i sada se svi bojimo da nas čeka i "bijeli Praznik rada". Al bez brige… i mi imamo Vedrana. Naš Vedran može otjerati sive oblake i razvedriti svaki dan.  

Na fotografiji: Vedran Dragišić 1.d

Fotografiju snimio: Vilim Petrović 1.d

Parkour

Parkour je prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela kako bi bilo sposobno kretati se što brže, sigurnije i efikasnije kroz okolinu koristeći samo svoje tijelo i um. Za mene je parkour više od vještine. Uz njega se osjećam potpun. Svakim treningom postajem jači fizički i mentalno. No, važno je i druženje s ekipom. Kada je lijepo vrijeme, subotom odlazim sa svojim prijateljima u grad i tražimo spotove, mjesta za vježbu parkoura, i usavršavamo svaki  super potez. Meni se parkour sviđa zbog adrenalina i uzbuđenja jer dok si u zraku znaš da se svake sekunde možeš polomiti. U mojoj grupi ja sam imao najviše ozljeda, slomio sam zub, napukla su mi rebra. Poslije svakog treninga dolazim doma pun masnica i ogrebotina, no to nije neka prevelika cijena za ono uzbuđenje koje dobivam tijekom treninga.

Leo Pečenić 1.a

Star Trek

Zašto je STAR TREK meni važan i kako utječe na mene

Sve je počelo 1964. godine kada je Gene Roddenberry, čovjek koji je osmislio Star Trek, sastavio prijedlog za novu znanstveno fantastičnu seriju. Dvije godine kasnije, njegova kreacija dospjela je na televiziju. Do danas postoji pet različitih serijala i čak jedanaest filmova. Priča govori o bliskoj budućnosti ljudske rase, njihovom znanstvenom i tehnološkom razvitku kao i moralnom. Na svome putu u istraživanju svemira ljudi se susreću s raznim rasama i dolaze u razne zgode. Razlog zašto sam počeo gledati Star Trek i zašto ga toliko hvalim je u ideji i mogućnost življenja kako prikazuje taj serijal. U budućnosti svi rade za dobrobit zajednice, pošto rade za dobrobit zajednice nepotreban im je novac, razvojem tehnologije ljudi su u mogućnosti iz energije u materiju replicirati bilo kakve potrepštine, pa su replikatorima iskorijenili glad i siromaštvo na Zemlji. Iz serija su proizašle mnogobrojne inovacije i tehnologija koja već i danas mijenja svijet. Samo zamislite kakav bi svijet bio bez pokretnih kliznih vrata, bez mobitela, iPad-a, unosa lijeka u krvotok bez igle, uređaj za skeniranje, pohranjivanje i obradu podataka, univerzalnog prevoditelja koji automatski prevodi bilo koji jezik na naš jezik. To su samo neki od izuma kojima je ideja i inspiracija bila Star Trek. U tom dugom periodu od 1966. godine pa do danas rođeni su ljudi koji ne samo da prate Star Trek već ga i žive. Kupuju uniforme, phasor-e (pištolj koji izbacuje fazni puls jačine kakvu frekvenciju odaberemo), komunikatore. Ti se ljudi nazivaju trekkiji. Trekkiji osim kostima trebali bi znati jako puno o Star Treku, o povijesti, tehnologiji, radnji u serijalima i filmovima. Neki čak znaju pričati klingonski jezik. U Zagrebu postoji udruga trekkija, USS Croatia u kojoj sam naravno i ja učlanjen. Tamo dijelimo svoja mišljenja, gledamo zajedno serije, posjećujemo konvencije i najbitnije pokušavamo svijetu približiti Star Trek i potaknuti na druge načine razmišljanja.

Igor Jutrović, 3.b

Mjuzikl Život za život

Naš maturant Nikola Pašalić, 4.b, nastupa u mjuziklu „Život za život“. Tema mjuzikla je život i djelovanje poljskog svećenika i mučenika Maksimilijana Kolbea (1894.-1941.). Kolbe je bio franjevac koji je svoj redovnički život posvetio širenju katoličkih vrijednosti u Europi i svijetu. Osnovao je misionarsku udrugu „Vojska Bezgrešne“, izdavao novine i otvarao radio stanice. U japanskom Nagasakiu osnovao je samostan koji je nakon eksplozije atomske bombe 1945. godine ostao cijel i nerazrušen. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata 1939. godine Kolbe se zauzimao i pomagao izbjeglim i prognanima u nacističkoj Poljskoj. Nacisti su ga zatvorili i odveli u logor Auschwitz.

14.8.1941. ubijen je u logoru Auschwitz jer je dobrovoljno zamijenio poljskog logoraša koji je bio obiteljski čovjek. Kolbe je dao svoj život za život svog sunarodnjaka. Fran Gajownieczek je preživio pet godina logora, vratio se svojoj obitelji, sudjelovao na proglašenju svetim Maksimilijana Klobea i umro prirodnom smrću 1995. godine.1982. godine papa Ivan Pavao II. Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim.

Lidrano 2013., pojedinačni scenski nastup

Učenik Miro Čabraja (4.b) predstavlja našu školu na državnoj razini Smotre literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva Lidrano 2013. Predstavit će se monologom Daniila Harmsa „Pomalo neobični slučajevi“ u kategoriji pojedinačnih dramsko-scenskih izraza.

Čestitamo Miri i želimo mu uspjeh u budućim umjetničkim ostvarenjima!

Njegov nastup možete pogledati na linku: http://www.youtube.com/watch?v=5INlBITTDRk

preskoči na navigaciju